Obilazak Poreča i Rovinja 02.05.2019.

Updated: Jul 16, 2019


Pa da nastavimo... Probudili smo se i oko 08:30 bili na doručku. Domaćini su nam čak napravili omlet sa tartufima (to je Dre jela). Stvarno je obilan švedski stol, svatko si nešto može naći. I što nam je bilo fascinantno kava i čajevi su dostupni gostima cijeli dan. Samo dođete, napravite si kaficu i guštate na fantastičnoj terasi.

Dakle nakon klope spremili smo se i uputili za Poreč.

Pri samom dolasku u Poreč ulazimo u stari dio grada sa uskim uličicama, velikim trgom i razgledavamo povijesne građevine.. Jednostavno predivno. Iz uličice u uličicu protežu se mali restorančići i kafići super uklopljeni u taj stari dio grada. Evo malo slikica.



Kako imamo tu prijatelje naravno sa smo im se javili i popili kaficu blizu same rive. Malo smo se podružili, počaskali i nastavili dalje šetnjicu po rivi uz more 😊 Ne moram ni govoriti da je pogled fantastičan! Uz samu rivu protežu se hoteli, restorani, kafići, a sa druge strane je pogled koji nema granica.. Naime otovreno more je to što krasi istarske gradiće uključujući i Poreč.


Pogled na grad i šetnicu



Naravno da je trebalo i probati kakvoću mora 😌


Pogled na otvoreno more 😃



Prošetali smo i našetali se pa je vrijeme bilo da krenemo dalje. Nastavili smo put prema petom odredištu na našem putovanju, a to je Rovinj. Čuli smo puno o njemu, no eto nikako se nismo zaputili u Istru. Put je bio preko Limskog zaljeva koji je nastao erozivnim djelovanjem rječice Pazinčice, a Prije četrdesetak godina tu je sniman i film o vikinzima, Long Ships, sa Richardom Widmarkom (Nominiran za Oscara za Best Actor in a Supporting Role Kiss of Death 1947) u glavnoj ulozi. 




Nastavljamo put Rovinja gdje nabrzaka jedemo i spuštamo se u grad. Pri dolasku u centar nalazimo se sa Andreinom frendicom Majom koja odmah postaje naš osobni vodić 😊



Provela nas je kroz stari dio grada koji je očaravajući sa svojim starim ulicama koje za razliku od ostalih gradova koje smo prošli nisu uske. Široke popločane ulice, stare kućice daju nekako poseban štih. 



Iz dosta uličica se nalaze mali puteljci koji vode odmah do mora što stvarno izgleda fantastično.


Nastavljamo se penjati po starom kamenom ulicom sve do crkve sv. Eufemije. Kako su se kolica drmala kao luda Ares je zaspao kao top 😃. Stižemo na vrh brda gdje se nalazi crkva sv. Eufemije. Sama crkva je prije bila mala crkvica sv. Juraja koja ubrzo nakon dolaska sarkofaga postaje pretijesna za sve hodočasnike, pa stanovnici Rovinja početkom 10. stoljeća počinju graditi novu i veću crkvu, tada sa drvenim kipovima sv. Juraja i sv. Eufemije, sve do početka 17. stoljeća, kada je postavljen novi, pozlaćeni kameni kip koji je i danas na oltaru svetice. Polovinom 19. stoljeća počela je konačno obnavljanje crkve i pritup istoj.



Kako smo na samom vrhu ne moram ni govoriti o pogledu na more 😮. To je znači neopisivo.. Pogled na otvoreno more nama kraja i za to se ispalti potruditi i doći dovde. 



Nakon dugačke šetnje otišli smo sjesti, odmoriti noge i popiti kaficu 😊. Časkali o svemu i svačemu, uživali u pogledu na more i pri povratku, kako je već bilo dosta kasno, imali priliku doživiti zalazak sunca za Rovinjom. Stvarno pogled koji oduzima dah.



Plan nam je bio da dođemo u Motovun oko 18 sati da bi još mogli i njega da obiđemo kada već noćimo tamo, no u kasnim večernjim satima stižemo opet u Motovun gdje već nije bilo nikoga na ulicama i mrak nas je zahvatio tako da smo samo nešto pojeli, stavili malca na spavanje kao i sebe 😃. Dan nam je baš bio ispunjen pozitivnom energijom.




S obzirom da ni jučer ni danas nismo stigli obići Motovun, sutra nas još to čeka i put za Pulu. Pogledajte sljedeći post 😉.


Zapratite nas: Instagram

Facebook

Youtube

©2019 by TrebaMaloOdmorit. Proudly created with Wix.com

This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now